prosinac - 14 - četvrtak

Odjedanput nastade silan potres, tako da zadrhtaše temelji zatvora; i odmah se otvoriše sva vrata i svakome se odriješiše okovi. I probudi se tamničar te, kada spazi otvorena vrata tamnice, izvuče mač i htjede se ubiti misleći da su uznici pobjegli. No Pavao viknu jakim glasom, rekavši: “Ne čini sebi zlo: jer smo svi ovdje.” Tada on zaiska svjetlo, utrča unutra i dršćući se baci pred Pavla i Silu. I izvede ih van i reče: “Gospodo, što mi je činiti da budem spašen?” Oni mu rekoše: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen ti i tvoj dom.”
Djela 16:26-31

Nije bilo malo čudo to što je Bog izveo da svoja dva svjedoka, Pavla i Silu, oslobodi iz zatvora u Filipima. Žestok potres potresao je zgradu, otvorila su se vrata i zatvorenicima su spali okovi. Ali to nije bilo najveće čudo u tom Božjem djelu. Daleko veća je bila činjenica da je za vječnost bio spašen jedan zauvijek izgubljen čovjek.

Božji zahvat duboko se dojmio zatvorskog čuvara. Nije se toliko radilo o tome da je doživio neuspjeh na svojoj dužnosti, nego o stravi što će se morati suočiti s Bogom opterećen svojim grijesima. Zato je tako očajno povikao: “Što mi je činiti da budem spašen?” Odgovor je isti danas kao što je bio i prije dvije tisuće godina: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen.”

Bog to čudo spašavanja čini svakodnevno s nebrojenim muškarcima i ženama. Možda će i jedan od naših čitatelja postupiti po tom primjeru i položiti svoju vjeru u Isusa Krista, Spasitelja.