studeni - 16 - petak

I reče im Isus: “... onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van. Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.
Ivan 6,35.37; Rimljanima 8,16

Sigurnost spasenja (4)

Vraćamo se pitanju kako oni prestrašeni kršćani koji se ne usude svojim smatrati Božje obećanje njihova osobnog spasenja mogu dobiti sigurnost u pogledu toga. Došli su k Isusu Kristu sa svojom životnom krivnjom i iskreno mu je priznali. Došli su k Njemu, i nikom drugom, istinski vjerujući da je On Sin Božji i Otkupitelj. No svejedno ne mogu naći mir u svom srcu.

Primjer Izraelaca u noći Pashe pokazuje nam da njihova sigurnost ni na koji način nije ovisila o njihovim osjećajima, nego o tome što je Bog vidio krv na njihovim kućama. Kada naša sigurnost ovisi samo o tome da nas Bog vidi zaštićene Kristovom krvlju, bilo bi glupo nastaviti gledati u sebe i obraćati pozornost na svoje osjećaje. Bilo bi potpuno pogrešno uzdati se u svoje osjećaje više negoli u Božje obećanje.

Bog je obećao da će nam oprostiti životnu krivnju ako mu je ispovjedimo, to jest priznamo (1. Ivanova 1,9). Gospodin nam je izričito zajamčio da neće izbaciti nikoga tko dođe k Njemu.

Pogledajmo tada u pravom smjeru! Prestanimo gledati svoje osjećaje i počivajmo na Božjoj riječi. Pogledajmo što to određuje Božju odluku: Osoba Krista i Njegovo savršeno djelo okajanja. Tada ćemo iskusiti da Duh Božji zajedno s našim duhom svjedoči da smo zaista djeca Božja – već sada. (Zaključak)