travanj - 23 - nedjelja

I bijaše oko šestoga sata, i spusti se tama na svu zemlju do devetoga sata. I pomrači se sunce, a hramski se zastor razdera po sredini. I povika Isus jakim glasom: “Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!” I, rekavši tako, predade duh. A kada stotnik vidje što se dogodilo, poče on slaviti Boga, rekavši: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše pravednik.” A sve mnoštvo koje se bilo okupilo to gledati, vidjevši što se dogodilo, vraćalo se udarajući se u prsa. A podalje stajahu svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledahu to.
Luka 23:44-49

Misli o Lukinu evanđelju (186)

Tri sata tame, od podneva do tri sata poslije podne, sakrila su patnju Sina Božjega od pogleda znatiželjnih promatrača. On je bio pretrpio mnogo toga od ljudskih ruku, a sada je od Božje ruke trpio za grijehe. Petar je napisao: “Krist je jedanput za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede Bogu” (1. Petrova 3,18).

Taj čudesan ishod Isusovih patnja očitovao se razdiranjem hramskoga zastora, koji je sprečavao pristup “Svetinji nad svetinjama”. Putem Isusove okajne patnje sada je bio omogućen pristup k Bogu (Hebrejima 10,19-22).

“I povika Isus jakim glasom”, jer mu nitko nije mogao oduzeti život: On ga je sâm položio te predao svoj duh Ocu (Ivan 10,17.18).

Rimskog se stotnika raspeće dojmilo dublje negoli svjetinu. Taj časnik odao je počast Bogu i preminulom Gospodinu, dok je narod, očito, bio obuzet strahom od osude. (Nastavlja se iduće nedjelje.)