ožujak - 26 - nedjelja

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njim. Kada su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeše ondje njega i zločince: jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Tada Isus reče: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine.” I razdijeliše halje njegove i baciše kocku.
Luka 23:32-34

Misli o Lukinu evanđelju (182)

“Drugu dvojicu” vodili su s Isusom na Golgotu, “mjesto lubanje”. Grčka riječ “drugi” znači “druge vrste”. Dok je Krist, iako “svet i pravedan”, bio osuđen usprkos tome što je bila utvrđena Njegova nedužnost, ona dvojica bila su zločinci ili “razbojnici” (Matej 27,38). Samo raspeće opisano je ukratko. Gospodin nije htio čuvstvene izraze sućuti. Radije bismo trebali biti svjesni vječnog opsega onoga što se zbilo na križu.

Odgovor raspetog Spasitelja na najveću nepravdu u povijesti svijeta Njegova je molitva: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Njegovim neprijateljima, svima koji su sudjelovali u toj nepravdi, bila je dana prigoda da se pokaju.

Nakon Isusova uzašašća Bog je svome narodu doista dao takvu prigodu putem apostolâ. Mnogi su prihvatili vjeru, ali su vođe ustrajale u svom odbacivanju Isusa (Djela 2,38-41; 3,17-20; 4,17).

U Psalmu 22,18 nalazimo ovo proročanstvo: “Halje moje oni među sobom dijele i za odjeću moju kocku bacaju.” Nije moguće da su rimski vojnici namjerno ispunili to proročanstvo: oni nisu ni znali za nj! No svojim postupkom potvrdili su božansko nadahnuće Svetog pisma. (Nastavlja se iduće nedjelje.)