ožujak - 21 - četvrtak

Svi se ... divljahu riječima milosti što su izlazile iz njegovih usta.
Luka 4,22

Gospodin Isus Krist je bio na važnom blagdanu u Jeruzalemu kad je povikao: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije” (Ivan 7,37). Nisu svi Židovi imali isto mišljenje o Sinu Božjem. Njegovi najveći neprijatelji, farizeji i glavni svećenici, poslali su službenike da ga uhite. No kada su ga oni čuli kako govori, nisu se usudili to učiniti.

Kad su se vratili, vjerske vođe su im onako smetenima predbacile: “Zašto ga niste doveli?” – “Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek”, bio je njihov odgovor (Ivan 7,46). Nisu bili vični takvim mislima, ali nisu mogli zanijekati njihov učinak.

Glas poniznog Isusa iz Nazareta, koji je bio prezren i odbačen, nikada se više neće čuti na Zemlji na taj način. Ali On će se vratiti! No tada će se obznaniti silnim glasom Gospodara nad gospodarima, Suca i Kralja, glasom od kojeg će Njegovi neprijatelji drhtati.

Riječi milosti i istine koje je izgovorio Isus sačuvane su nam u četiri evanđelja. Tko god ih čita iskrena srca koje traga, može se samo složiti s tim službenicima i reći: “Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.” Njegove riječi “duh su i život su” (Ivan 6,63).

Kako bi obznanio te riječi, koje tako dobrodušno govore našim srcima, Sin Božji morao je postati čovjekom. Na križu Golgote žrtvovao je svoj život, tako da svaki vjernik može primiti milost za svoje grijehe i vječno spasenje.