siječanj - 24 - četvrtak

U vjeri su svi oni (svjedoci vjere) ... priznali da su stranci i pridošlice na zemlji ... stoga se Bog ne stidi nazivati njihovim Bogom; jer im je pripravio grad.
Hebrejima 11,13.16

Nedugo nakon Drugoga svjetskoga rata moj djed je posjetio jednog svog prijatelja u Londonu te u gradu vidio mnoge kuće srušene bombama. Prolazeći jednom opustošenom ulicom ugledali su ruševine kuće od koje su ostali samo neki od zidova u prizemlju i okvir ulaznih vrata. Na njemu je vlasnik nekoć dao uklesati sljedeći tekst iz Biblije: “Ako se naša zemaljska kuća ovoga prebivališta razruši, imamo zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću u nebesima” (2. Korinćanima 5,1). Što je bilo sa stanarima iz te kuće? Jesu li uspjeli pobjeći u sklonište ili su stradali u ruševini? Moj djed to nikada nije otkrio, ali je svjedočanstvo iznad onih vrata iskazivalo izvjesnost njihove vjere u Božja obećanja.

Šator o kojemu je govorio apostol jest tijelo, vanjski omotač naše duše i duha. Kada vjernik umre tijelo mu se vraća u prah, a dušu mu Isus prima u raj, kao što je bio obećao onom raskajanom zločincu (Luka 23,43). U raju duša počiva s Isusom iščekujući veličanstven dan u koji će se očitovati Njegova snaga: uskrisit će mrtve i preobraziti žive te im dati novo slavno tijelo, koje će biti trajno prebivalište njihove duše. To više neće biti krhak i propadljiv šator, nego vječno zdanje. U tom novom stanju će svi koji su bili spašeni vjerom u Isusa Krista zauvijek prebivati u Očevu domu.