svibanj - 25 - četvrtak

“Blagoslovljeni su mrtvi koji od sada umiru u Gospodinu.” “Jest,” govori Duh, “neka otpočinu od svojih napora; i prate ih djela njihova.”
Otkrivenje 14:13

 

Moguće je živjeti odvojeno od Boga. No činjenica je da zbog toga nitko nikada ne može biti uistinu sretan, čak i ako tvrdi suprotno. Ljudi nikada nisu ravnodušni kao što se prikazuju.

Moguće je umrijeti bez Boga. Asaf, pisac 73. psalma i sâm je bio svjedokom tome: “Zavidjeh bezumnicima ... Jer nema sveza na samrti njihovoj.” No ispravivši svoje gledište kad je pomislio na svršetak nevjernikâ, Bogu je rekao: “Propast će svi koji su daleko od tebe” (3.4 i 27).

Moguće je iskusiti uskrsnuće bez prethodnog susreta s Isusom Kristom. Jednog će dana svi napustiti svoje grobove. Ako su umrli vjerujući u Gospodina Isusa, uskrsnut će na vječan život; ali ako su ga odbacili kao Spasitelja, uskrsnut će na osudu i morat će položiti račun za svoj život pred Sucem, Isusom Kristom.

Tako će, nažalost, biti moguće pojaviti se pred Božjim sudištem s vlastitim grijesima. Tada će Bog izreći kaznu prokletstva u svetosti i pravdi. Možeš se usprotiviti tome i reći da je Bog ljubav. To je istina, ali dokle god odbacuješ Otkupitelja, odbacuješ Njegovu ljubav.

Stoga je moguće ići dugo bez Boga: živjeti, umrijeti, uskrsnuti i pojaviti se pred sudištem – a to je dug životni put bez prave radosti, koji će završiti vječnim mučenjem. Mora li biti tako?