kolovoz - 21 - ponedjeljak

I reče Gospodin: “Šimune, Šimune, evo, Sotona vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu: ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.”
Luka 22:31,32

 

Molitva Gospodina Isusa za Šimuna Petra bila je nadasve dragocjena. Gospodin je poznavao svog učenika; bio je svjestan njegove osobite slabe točke, njegove samouvjerenosti, i unaprijed je vidio opasnost u koju će Šimun Petar upasti.

Nakon Gospodinova odlaska Sotona će “prorešetati” učenike kao što se radi s pšenicom, to jest podvrgnuti ih strogoj provjeri. Petar je srljao u strašno razočaranje sa samim sobom i bio je u opasnosti da strada njegova vjera. To je ono što je Gospodinova skrb spriječila.

Petar je pao u iskušenje usprkos Gospodinovom opetovanom upozorenju: “Molite da ne zađete u napast” (red. 40). Gorko je plakao kao da je izgubio vjeru u sebe; no molitva našega Gospodina osposobila ga je da kasnije utvrdi svoju braću, budući da je iskusio milost obnove.

Ako ne pazimo na vlastit karakter i mi danas možemo pasti u iskušenja koja znamo navući na sebe. Tada i mi gorko plačemo suzama razočaranosti samim sobom i sumnjamo u svoj položaj. No naš Gospodin, “koji i posreduje za nas” (Rimljanima 8,34), sprečava nas da ne potonemo u svoju sumnju. On nam oprašta krivnju kad mu je priznamo i tu ponižavajuću okolnost pretvara u radosno iskustvo. Donosimo, stoga, svoje pogreške pred Njega!